Kopajući po svojoj prošlosti, ljudski rod došao je do mnogih važnih saznanja koja su ga usmjerila ka boljem shvatanju bitisanja i evoluiranja svega na planeti na kojoj živimo.Ono što je zanimljivo za nas, je saznanje da neke bolesti sa kojima se i danas borimo, imaju svoje korijene u dubokoj prošlosti ljudskog roda.
Nekada je čovjek većinu bolesti pripisivao zlim silama, kazni prirode ili neke natprirodne sile. No, i danas, na pragu 21. stoljeća, postoje i pored svih napora nauke, bolesti o kojima u suštini znamo malo ili ne znamo gotovo ništa.
Kancer, karcinom, rak, nazivi su za bolest od kojih se čovjeku uvlači strah u kosti, a kojih je sve više i više.
Da li je rak sudbina, kazna za pogrešan način življenja ili poludjeli biološki sat?
Možda je pravi odgovor i jedno i drugo i treće.
Dosadašnja naučna otkrića postavila su izuzetno puno mogućih uzroka ove bolesti i dovela nas u dilemu da li je sve to tačno ili ne? Kada dobro pogledate listu uzroka, po njoj ne bismo jeli, pili, radili, izlazili vani i na kraju ne bismo se ni rađali.
Bilo bi preopširno nabrajati sve supstance koje su kancerogene. U tolikoj su mjeri brojne, da se kontakt sa njima ne može izbjeći. Nalaze se u hrani, vodi, dimu duhana, lijekovima, kozmetičkim sredstvima, zraku, a oko nas su zračenja TV-a, kompjutera, raznih aparata i mašina, pa sve do tzv geo-patogenih zračenja.
Dovedeni smo u poziciju naših predaka da, i pored nauke i napretka, kažemo: to je viša sila čijoj jačini ne možemo suprostaviti sva naša dostignuća.
Na jednoj strani akademska medicina, a nasuprot njoj silne alternativne i komplementarne discipline. Između njih bolesnik, koji se, ako se radi o kanceru, nalazi u veoma teškoj situaciji i psihičkoj i fizičkoj.
Nakon ljekarskog prgleda često su osamljeni, izbezumljeni, grozničavo razmišljajući šta pomaže, a šta ne pomaže. Kako je grčevita borba za pomoć i razumijevanje. Iz temelja se mijenja shvatanje i smisao življenja, odnos prema sebi i drugima. Smrtni strah saveznik je bolesti, jer remeti harmoniju organizma i omogućava brži razvoj bolesti. U najtežim životnim situacijama, kada smrti gleda u oči, čovjek istinski spozna koliko je besmislena životna trka za nakupljanjem i stvaranjem materijalnog bogatstva, insistiranjem na što višem socijalnom statusu, uživanjem u porocima koji, na kraju, imaju previsoku cijenu.
Kada će i da li će ljudski rod spoznati istinski uzrok ovakvih bolesti?
Na prvi pogled pesimistično napisani redovi, no, nije tako.
Kako dokazati ljudima da ne budu osioni, egoistični, samodovoljni i gramzivi?
Zavist, ljubomora i gladne oči, pokretači su mnogih loših procesa u organizmu čovjeka.
Po dosadašnjim saznanjima za nastanak zloćudnih bolesti, potrebna su dva činioca:
Govoreći o unutarnjem, misli se na nasljednu predispoziciju, na dugotrajne hronične bolesti i psihu. Od vanjskih činilaca najopasniji su zračenje i hemikalije.
Interesantno je da su meta napada svih vanjskih ugrožavajućih činilaca pomenute nasljedne predispozicije.
Naše tijelo posjeduje komplikovano građen odbrambeni sistem. Od njegove funkcionalne sposobnosti i kapaciteta zavisi da li ćemo oboliti ili ne.
T limfociti, TH limfociti, B limfociti, interferon, interleukini su oružja za borbu protiv kancera.
Kada bi odbrambeni (imunološki) sistem funkcionisao bez greške, ni jedna bolest ne bi imala šanse, no na žalost stvarnost je drugačija.
Hrana kao jedan od važnih činilaca u nastanku kancera, dugo je bila zapostavljena. Zašto hrana?
Dobro pogledajte šta jedete. Voće i povrće je puno pesticida, prerađena hrana puna konzervansa, aromatika, aditiva itd. Definitivno je potvrđeno da su zasićene masne kiseline iz hrane životinjskog porijekla u direktnoj vezi sa učestalošću raka dojke, debelog crijeva i jetre.
Konzerviranoj hrani dodaju se konzervansi, prije svega nitrati koji se lako mijenjaju u nitrite, izuzetno otrovno jedinjenje. U crijevima se nitriti vežu sa amino-kiselinama formirajući nitrozamin – aktivnu i visoko kancerogenu supstancu.
Neki od hormonalnih lijekova, narušavajući biološki balans organizma, direktan su uzrok nastanka raka dojke, materice ili jajnika.
Jednostavno, sami sebe uništavamo, smišljeno i bez žaljenja.
LIJEČENJE
Sigurno je: “Jedan lijek za sve vrste kancera nije moguć”.
Nada u spasenje nalazi se u klasičnim metodama savremene medicine, a to su operativni zahvat, hemoterapija i zračenje.
Posljednja saznanja govore da je dosta onih kod kojih hemoterapija nema nikakvog efekta. Stoga su, pametni, posmatrači izumili test koji pokazuje smisao ili besmisao davanja hemo-terapeutika, jer zašto trovati organizam koji je odlučio uništiti sam sebe.
Rak je bolest koja se manifestuje u 200 različitih oblika i upravo stoga je terapija razvučena i nejasna.
Da malo zavirimo u medicinsku ponudu:
1. Hirurgija – vodi do zdravlja. Ima svoja ograničenja, jer može rezati i vaditi, ali u kojoj mjeri i gdje?
2. Hemoterapija – jedan je od kamena temeljaca u liječenju raka. Ona je otrov za stanice (ćelije), jer uništavanjem zloćudnih stanica, uništava još veći broj onih zdravih, a to dovodi do slabljenja cijelog imunološkog sistema i nekada veoma teških popratnih pojava.
Hrono hemoterapija se može nazvati humanom terapijom, jer se vodi računa o vremenu davanja pojedinih lijekova, tj. sve se usklađuje sa biološkim ritmom pacijenta. Na žalost, malo je bolnica koje je sprovode.
3. Zračenje (radio-terapija)-primjenjuje se sama ili u kombinaciji sa drugim terapijama. Zna biti visoko efikasna, no njen osnovni nedostatak je moguća pojava lokalnog rediciva osnovne bolesti.
4. Hormonska terapija-primjenjuje se sa dosta uspjeha u liječenju raka dojke ili raka prostate.
5. Imunoterapija-kontroliše razvoj ćelije i podstiče imunološki sistem na svrsishodniju funkciju. Nije se pokazala dovoljno efikasnom.
6. Gensko liječenje-još je nedostižno, no u njega se polažu velike nade. Za sada i pored nadanja ima poražavajuće rezultate.
Najčešće zloćudne bolesti javljaju se u obliku:
- rak želudca
- rak debelog crijeva
- rak prostate
- rak pluća
- rak dojke
- rak maternice
- rak kože
- rak mokraćnog mjehura
- rak jetre
Raste broj oboljelih i od drugih oblika raka, no ovi su najčešći.
Najveća varka zloćudnih bolesti leži u tome što su tegobe na početku nekarakteristične i ne alarmantne, pa se stoga veliki broj pacijenata javlja za pomoć u odmakloj fazi bolesti.
Pisati o simptomima bilo bi neozbiljno i to treba propustiti stručnjacima iz ove oblasti.
Stil, tj. način života u spriječavanju nastanka bolesti igra važnu ulogu. Sa druge strane, koliko je teška promjena svijesti ljudi, dokaz je vezanosti čovjeka za raznim “nazovi užicima”.
Kada su zloćudne bolesti u pitanju, ne postoji stid, sram, nelagoda. Zaboravite na takva dešavanja, jer ulog u igri je život.
U najkraćim crtama vidjeli smo šta radi zvanična medicinska nauka. Pažnju skreću tzv. alternativne i komplementarne discipline. Tu je stanje šaroliko, tlo neispitano, a efekti “ko zna”.
Tradicionalna kineska medicina, herbalistika, ajurveda, homeopatija i makrobiotika, nude niz rješenja koja su u najvećem broju neprihvaćena od strane akademske medicine.
Postoji sprega negativnih sila koja i dobra rješenja baca u zaborav i neprihvaćenost.
Čudotvorci (čitaj: lovci na novac), bez stida reklamiraju svoje čudotvorne lijekove, varaju bolesnike i njihove porodice nudeći preparate koji liječe zloćudne bolesti. Bolesnici pritjerani vlastitom mukom i bezizlazom, redovno nasjedaju na takve reklame. Ti lijekovi imaju visoku cijenu u dva smjera. Isprazne džepove i oduzmu dragocijeno vrijeme koje je za bolesnike izuzetno bitno, a donose razočarenje.
Između toga se nalaze dobra rješenja i terapije koje su od stvarne koristi. Sudbina im je zapečaćena opravdanim nepovjerenjem medicinske nauke, a krivci za to su upravo lažni čudotvorci.
Brojsova terapija popularna u Evropi, nudila je i nudi logična rješenja koja su od pomoći.
Kombinacija svježih, nepatvorenih sokova cvekle, mrkve, celera, ima i naučnu podlogu. Jedinjenja iz biljaka jačaju imunološki sistem, jačaju krvnu sliku, poboljšavaju prokrvljenost i obogaćuju tijelo kisikom. Sadrže anti-kancer elemente i to niko ne može pobiti. Detoksifikacija organizma jedan je od osnovnih elemenata svakog liječenja.
Na tlu Sjeverne Amerike mnogi imaju povjerenja u dvije herbalne terapije:
- Essiac terapija
- Hoxey terapija
Pisati o Cassievoj terapiji, a ne reći da ju je još 1937. godine ispitivala Kanadska kraljevska kancer komisija, ne bi bilo fer. Pomaka na bolje je bilo, ali ne i definitivnog pristanka ljekara na tu terapiju. U suštini, radi se o terapiji starosjedilaca Američkog kontinenta (Ojibway indijanci) koji su biljke spravljali na karakterističan način. Za ovu terapiju uzimaju se samo četiri biljke.
Švajcarski ljekar i homeopat, doktor Alfred Vogel, imao je dobrih rezultata u liječenju i pomoći kod zloćudnih bolesti, upotrebljavajući jednu vrstu lišaja i korijen najobičnijeg lopuha (petasites).
Definitivno, bilje ne treba odbacivati kao neupotrebljivo, jer na kraju krajeva i zvanična medicina dobila je citostatike iz bilja, npr. jedne vrste zimzelena (vinkristin, vinblastin).
Osnovni problem biljne terapije je u doziranju i jačini preparata, zatim u brzom zasićenju organizma i padu imunološkog sistema, što upućuje na to da bi dozu i jačinu lijeka postupno trebalo povećavati što nije jednostavno.
Tradicionalna Kineska medicina i homeopatija u sebi kriju tajnu uspjeha koja je vezana za iskustvo, znanje i pronicljivost terapeuta.
Načina puno, uspjeha malo.
Konačno, da vidimo temelje biljne terapije za borbu i pomoć kod kanceroznih oboljenja.
- Sredstva za detoksifikaciju organizma
- Sredstva za jačanje imunološkog sistema (imuno-stimulansi)
- Sredstva koja sadrže tzv. anti-kancer jedinjenja
- Limfatici
- Prirodna hemo-terapija
- Remineralizanti
U sklop terapije ulaze makrobiotska ishrana i uzimanje sokova svježeg voća.
Prije pisanja o mogućim recepturama za herbalni tretman, pojedine biljke zaslužuju da se o njima kaže nešto više.
DJETELINA ( Medicago sativa )
U žurnalu Američkog nacionalnog kancer instituta, objavljeno je da djetelina lucerka pomaže neutralizaciji kancerogenih elemenata u tankom i debelom crijevu i pomaže njihovoj bržoj eliminaciji iz organizma. Prava je vitamonsko-mineralna prirodna bomba. Redukuje nus pojave radio-terapije.
ECHINACEA ANGUSTIFOLIA
Kancer bolesnici podvrgnuti radio-terapiji imaju tipične patnje ili probleme kao što je smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca, što opet povlači veliki rizik od infekcija. Echinacea štiti ovakve bolesnike, jer povećava broj leukocita i tonizira imunološki sistem. Stimuliše produkciju ćelija koje uništavaju kancer.
Biljka se ne smije uzimati kontinuirano duže od 8 sedmica. Pravi se pauza od sedam dana do novog uzimanja. Kada kupujete echinaceu, uvijek testirajte proizvod. Stavite ga na jezik. Sačekajte 30-60 sekundi. Počne li vas peći, vratite ga prodavcu.
IMELA ( Viscum album )
U Evropi, još 1926. godine, počelo je ispitivanje imele kao mogućeg lijeka protiv kancera. Nije razočarala. Danas je u upotrebi preparat za davanje potkožnih injekcija.
O bijelom luku, korijenu čička, astragalusu i slatkom korijenu, bit će govora u narednim poglavljima.
U periodu od 1997. godine do polovine 2000. godine za pomoć mi se obraćalo sve više i više ljudi oboljelih od karcinoma. Dolazili su sami ili je umjesto njih dolazio neko od bliže rodbine. Bolno je bilo gledati tužna lica i oči tih ljudi kao i saznanje da teško izlječiva bolest hvata u svoja kliješta sve više ljudi.
Ako dobro gledate, vidjet ćete i ako dobro slušate, čut ćete.
Jednima je smrtni strah zaledio dušu i tijelo, pa reaguju histerično plačući i preklinjujući.
Drugi su naizgled mirni, okamenjeni, čekajući presudu.
Treći su kao rijetko i skupocjeno bilje. Jaki i odlučni da se bore do kraja bez trunke uzmicanja i straha.
Prve i druge niko ne smije kritikovati, a nadam se da to i ne želi. Treba ih bodriti, davati im snage i uz njih biti i srcem i dušom. Neka to ne bude teško nikome, jer na kraju, mi smo samo “ljudi”.
Znaju li terapeuti-varalice kako se postaviti u situaciji kada oboljeli zatraži pomoć? Znaju. Kod njih sve može za novac. Kamo sreće da bude tako.
Najveći broj pacijenata sa kancerom odbio sam liječiti, pa su mi stoga mnogi prijatelji govorili da nemam dovoljno samopouzdanja i snage. Nije tako.
Prihvatio sam liječiti osam pacijenata i preko jednog karakterističnog slučaja voljan sam otkriti sve što sam upotrebljavao kao lijek.
Žena, rođena 29.12.1937. godine. U svojoj 40-toj godini penzionisana zbog bolesti srca, visokog pritiska i teških alergija na supstance sa kojima je radila.
Šestog marta 1997. godine primljena je u bolnicu u Sarajevu pod dijagnozom MENINGOENCEPHALITIS PURULENTA.
Nakon provedenih 75 dana, otpuštena je pod dijagnozom:
- MENINGOENCEPHALITIS PURULENTA
- OBSERVATIO TU PROPTER CEREBRI
- INSULT CEREBRO VASCULAR
- HEMIPARESIS L.DEX.
Zbog teških krvarenja i bolova u mokraćnom mjehuru u devetom mjesecu 1997. godine na Urološkoj klinici u Sarajevu operisana je, a pato-histološki nalaz pokazao je da se radi o:
- CARCINOMA VESICA URINARIA TRANSITIO CELL. gr. II
Kako se radilo o teškom bolesniku, operativni zahvat nije mogao biti izvršen u potpunosti kako je to trebalo. Radio-terapija i hemo-terapija nisu dolazile u obzir. Normalno, dolaskom u slijepu ulicu postavlja se pitanje: šta sada?
Dobronamjerne riječi ljekara upućene njenom sinu zvučale su kao presuda. Rekli su “neka ide kući, uradili smo što smo mogli, a ti, pazi je, njeguj i …”. Ovako što mogu shvatiti samo oni kojima su se takve situacije već desile.
I tada počinje borba za život. Mora ga se i treba razumijeti. Jedan život počinje da se gasi, nestaje, a to je život njegove majke.
Tako je počela nastajati kombinacija terapija čiju osnovu čine svježi sokovi bilja, čajne mješavine, miksture, homeopatski lijekovi i na kraju minerali, vitamini i amino-kiseline. Ishrana je poseban dio, kao i istinska želja bolesnika da se bori.
Sastavljena je od 8 tačaka (djelova) koji se mijenjaju u zavisnosti od lokalizacije i tipa kancera.
I evo, zahvaljujući volji Božijoj, u trenutcima pisanja redaka ove knjige (maj 2001.), žena o kojoj sam pisao živa je.
Naravno, pojedinačni slučajevi ne smiju se generalizovati i svrha pisanja poglavlja o borbi sa zloćudnim bolestima, nije to, sigurno.
