Smijeh, pogrešno izgovaranje riječi, radoznalost, slatka ljubomora, sastavni su dijelovi najljepšeg svijeta koji svojim očima možemo gledati. Dječiji svijet. Istinska radost življenja i radost cijele planete su djeca. Nadam se, najmanje je onih koji se ne slažu sa ovim.
Mali, slatki drekavci dolazeći na ovaj svijet zasigurno prođu težak ispit kroz rađanje i nimalo im se ne sviđa totalna zavisnost o starijima.
Plač je način govora onih najmanjih i najmlađih. Govor koji svima pravi zbrku u glavi, a nekada paniku. Sta se dešava, zašto? Primorani smo, na žalost, često liječiti i boriti se sa tzv. dječijim bolestima.
Djeca su, eto, nekako podložna upalama grla, bronhitisu, upali krajnika, upali uha, alergijama itd. Posezanje za anti-bioticima kod lakših upalnih stanja, grijeh je, bez obzira ko ga je počinio.
Neopravdano je zapostavljanje i isključivanje biljnih i homeopatskih preparata na koje dječiji organizam izvrsno reaguje.
Nevoljnost, plač, po koju grimasu, treba razumjeti, isto kao i ispružene rukice koje nam govore da dijete treba blizinu, zaštitu, pažnju.
Želju da bude nošeno, pogrešno shvataju gotovo svi roditelji, bake, dede i drugi koji su u kontaktu sa djetetom. Nije sve u tome da dijete bude nahranjeno, suho i naspavano. Razmišljate li zašto baš želi da ga nosite? Nedostaje mu sigurnosti, pažnje, toplina ljudskog tijela. Pokušajte vidjeti i shvatiti šta time dijete želi reći i postići.
Bez obzira na svu pažnju koju mu po vašem shvatanju posvećujete, negdje postoji propust, negdje nešto nedostaje. Zamislite sebe da vam daju samo ono što vam je prijeko potrebno, hranu, odjeću i krevet za spavanje. Kako biste se osjećali i šta biste tražili od ljudi oko vas? Malo razgovora, malo pažnje, malo smijeha, zanimanja i sl. Stoga se ne čudite i ne nervirajte na često ispružene rukice.
Šta i kako se može učiniti da kod dječijih bolesti bilje postane istinski lijek?
