Povišena temperatura (tjelesna), nije bolest, već još jedan od načina reagovanja organizma na upalu i razna bolesna stanja, a najčešće je to reakcija na napade virusa i bakterija.
Većina virusa i bakterija ne može preživjeti na visokoj temperaturi. Ovakva reakcija je korisna, ali samo do određene granice. Samouništavajuća je ili pogubna iznad 41° C.
Koje li su normalne vrijednosti? Različite su u zavisnosti od starosne dobi i dijela tijela.
U srednjim godinama vrijednosti se kreću od 36,1 do 36,8, kod starijih osoba oko 36,0 a kod djece 36,8 do 37° C.
Kod novorođenih je to drugačije, pa granicu od 37 njihova tjelesna temperatura najčešće prelazi. Tjelesna temperatura je ujutru niža nego navečer, a mijenja se su zavisnosti od fizičke aktivnosti kao i temperature vazduha.
Čudno je i to kako povišena temperatura djeluje kod ljudi. Jedni dobro podnose temperaturu od 38° C, dok drugi budu slomljeni, a neki se, opet, najbolje osjećaju sa temperaturom od 37° C.
Središte termoregulacije kod čovjeka je u prednjem dijelu mozga (diencefalonu). Kada se na primjer, temperatura vazduha povisi, površinske krvne žile se šire, a znojenje pojačava, kod niske vazdušne temperature proces je obrnut. Nastankom bolesti aktivira se upozoravajući sistem organizma, koji šalje naredbu centru za termoregulaciju i tada počinje borba sa uzročnicima bolesti. Srce ubrzava rad, oči postaju sjajnije, sitni mišići u koži se stežu.
Razlikujemo različite vrste povišene tjelesne temperature:
- KONTINUA – stalno podjednako visoka temperatura sa veoma malim, neznatnim pomacima u 24 sata
- SUBKONTINUA – sa promjenama od maksimalno jednog stepena u toku 24 sata
- REMINENTNA – povremeno sniženje temperature, ali nikada na srednje normalnu vrijednost
- INTERMINENTNA – povišena tjelesna temperatura se izmjenjuje sa intervalima normalnih srednjih vrijednosti
- REKURENTNA – visoka temperatura se smanjuje sa dužim periodima bez – temperature
Dakle, povišenu tjelesnu temperaturu ne proizvodi niti bakterija, niti virus i nije joj za cilj oštećenje organizma, već suprotno.
Ne treba je snižavati po svaku cijenu, već tek onda kada prede određene granice (38° C), osim ako se ne radi o nekome za koga je povišena tjelesna temperatura štetna (srčani bolesnici, epileptičari, novorodenčad).
Snižavanje povišene temperature lijekovima, može nekada ubrzati razmnožavanje uzročnika bolesti, kojima najviše godi 37 do 37,5° C. Prividno olakšanje često se osveti povratkom bolesti.
Povišena temperatura smanjuje postotak željeza u krvi, a bez željeza nametnici ne mogu živjeti i razvijati se. Pri visokoj temperaturi za 20 puta raste proizvodnja T limfocita.
Pažnju na skok temperature treba obratiti najviše kod novorođenčadi i djece do 3 godine života i treba je smanjivati kao i kod starijih od 70 godina. O načinu i sredstvima za sniženje povišene tjelesne temperature bit će govora u odgovarajućim poglavljima.
Šta biljem i nekim homeopatskim lijekovima možemo učiniti na jačanju imunološkog sistema?
Imuno-stimulansi – biljke na nespecifičan način stimulišu odbrambeni sistem. Čine to brzo i kvalitetno, no ne mogu na duže vrijeme ostaviti svoj trag u imunološkom sistemu.
Imuno-modulatori – bilje koje je u stanju stimulisati proizvodnju T i B ćelija.
Imuno-stimulansi – bilje koje ko zna kako može prouzrokovati stvaranje anti-tijela.
Alkaloidi – i drugi nitrogeni sastojci djeluju kao imuno-modulatori (Aristolochia Clematis, Stephania C.)
Terpeni – važni su tzv. sesquiterpeni koji su imuno-stimulansi (Helenalin, Tenulin, Eupa-hysopin).
Fenoli – tu su brojni aromatici čije molekule mogu pokazati dejstvo na imunološki sistem.
Pseudo-tanin katkad stimuliše granulocitozu, ferulična kiselina fagocitozu itd. (Asa Foetida, anis).
Polisaharidi – moćni sastojci koji se nalaze u:
- Echinacea purpurea
- Eupatorium perfolatum
- Arnica montana
- Eleutherococcus S. itd.
Oni:
- Aktivišu T limfocite
- Imaju anti-tumorsku aktivnost
- Imaju nespecifičnu aktivaciji cijelog sistema
- Stimulišu proizvodnju interferona
- Stimulišu fagocitozu
Stimulanti proizvodnje interferona su i:
- Arctium Lapa (čičak),
- Angelika silvestris (angelika),
- Astragalus,
- Curcuma,
- Cimicifuga,
- Foeniculum V. (komorač).
- Morus alba (bijeli dud),
- Trigonella F. G. (piskavica), itd.
Znanja nikada dosta, no kada se radi o zdravlju i lijekovima, tajne ne smiju postojati.
Pažljiv odabir bilja u jedan sklop čiji dijelovi potpomažu jedni druge u dejstvu, dobar je način spravljanja lijekova.
