Fitoterapija – Opšti pojmovi

Nauka koja se bavi proučavanjem bilja naziva se botanika, a ona proučava kompletnu gradu i život biljaka, način nji­hovog razmnožavanja, međusobnu srodnost itd. Proučavanjem ljekovitih droga bavi se posebna naučna disciplina pod naz­ivom farmakognozija. Farmakologija je nauka o lijekovima a fitoterapija je dio framakologije i bavi se liječenjem biljem.

Svaka država ima svoj zakon u kome su opisani lijekovi kojima se služi medicina u liječenju, a medu tim lijekovima nalazi se određeni broj biljnih droga koje se upotrebljavaju za izradu biljnih lijekova. Ovakav zakonik naziva se farmakopeja.

Šta se podrazumijeva pod nazivom droga? To je nepreradena ili napola prerađena sirovina biljnog ili životin­jskog porijekla, a upotrebljava se u ljekovite svrhe. Da bi se bilje što lakše razvrstalo medu botaničarima cijelog svijeta je dogovoreno da imena biljaka budu na latinskom jeziku. Botaničko ime biljke obično se sastoji iz dvije riječi kao na primjer Mentha Piperita (metvica paprena, nana).

Prva riječ – Mentha (metvica nana) ime je roda, a druga riječ Piperita (ljuta, paprena) ime je vrste jer se rod Mentha sastoji od nekoliko vrsta. Pošto se za izradu lijekova upotre­bljava dio biljke koji sadrži najviše ljekovitih materija tada se naziv isto označava sa dvije riječi.

Radix Inulae – prva riječ Radix (korijen) označava dio biljke koji se upotrebljava kao droga, dok druga riječ označava ime biljke ali samo roda a ne i ime vrste. Uz sve ovo stoji još i kratica botaničara koji je biljku prvi opisao i dao joj ime pa tako npr. kratica L znači Linne, po Švedskom botaničaru Karlu Linneu.

Za lijek se koriste čitave biljke ili njihovi pojedini dijelovi. Koriste se uglavnom biljke složenije grade ali i neke niže biljke. Kod složenijih biljki razlikujemo jasno izdiferencirane organe.

ORGANI BILJA

NARODNI NAZIV                                     LATINSKI NAZIV

• Korijen                                               Radix
• Podanak                                            Rhizoma
• Gomolj                                               Tuber
• Lukovica                                            Bulbus
• Zelen                                                 Herba
• Cvatuča zelen                                   Herba Florida
• Vršak                                                 Summitas
• Pupoljak                                            Gemma
• Cvatući vršak                                     Summitas Florida
• Cvijet                                                 Flos
• Tučak                                                Stigma
• Cvijet bez tučka                                 Flos sineCalice
• Cvijet sa časkom                               Flos cum Calice
• Plod                                                   Fructus
• Boba                                                  Bacca
• Uspolde                                             Pericarpium
• Držak                                                 Stipes
• Sjeme                                                Semen
• Kora                                                  Cortecs
• Kora sa korijena                                Cortecs e Radicum
• List                                                     Foliu

KORIJEN je dio biljke koji raste u suprotnom smjeru od nadzemne stabljike (raste prema dole). Zadatak mu je da učvrsti stabljiku i crpi hranu za biljku. Može imati različite oblike, a po trajnosti se dijele na jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje.

STABLJIKA nosi listove, cvjetove i plodove. Obično je nadzemna i raste smjerom prema suncu. Ima i podzemnih stabljika koje se često zamjenjuju sa korjenjem. U podzemne stabljike ubrajamo lukovice i gomolje. Nadzemne stabljike su ili zelene i sočne ili su odrvenjele.

KORA je vanjski najčešće obojeni dio stabla. Grada joj je složena i raznovrsna te obično ima više slojeva. Unutarnji dio kore je nježnije građe i sa živim stanicama u kojima ima dosta organskih spojeva.

LIST se razvija na stabljici ili na njenim ograncima i obično je zelene boje ali to nije pravilo. U njemu se odvijaju najvažnije živome funkcije, pa se samim tim u njemu nalaze najvažnije aktivne tvari koje se upotrebljavaju za liječenje.

CVIJET je dio biljke koji stvara plod sa jednom ili više sjemenki. Ima ih vrlo jednostavno građenih do veoma složenih. Sastoji se od čašice, vjenčića, prašnika i ručka a sve je to smješteno u cvjetnoj loži. U cvjetovima se nalaze razne boje i eterska ulja a važni su i za razlikovanje biljaka.

PLOD nastaje iz tučka tj. njegove plodnice. Dijele se na prave i neprave. Pravi plodovi nastaju samo iz tučka a nepravi mogu nastati i iz drugih dijelova cvijeta.

SJEME je glavni dio svakog ploda i u njemu se nalazi sjemena klica iz koje će se razviti nova biljka.

GOMOLJ predstavlja odebljalu podzemnu mesnatu stabljiku ili odebljanje korijena. Za upotrebu se koristi samo mladi gomolj.

LUKOVICA je vrlo skučena podzemna stabljika sa dosta zbijenih i mesnatih listova u kojima se pohranjuju najrazličitije materije. Oko 10% svih ljekovitih biljaka ima podzemne stabljike koje se koriste za liječenje.

BRANJE BILJA

Ne bere se uvijek čitava biljka za lijek jer kod jedne je na­jviše ljekovitih sastojaka u listu, kod druge u korijenu, a kod treće u cvijetu. Moramo znati kada beremo određenu biljku, koji je dio najljekovitiji, gdje je možemo pronaći a uz sve to kako je ubrati i pripremiti za lijek.

Kod branja bilja moraju se poštovati određeni nepisani zakoni koje nam nameće priroda. Kada, gdje, šta i na koji način brati? Kod nas se veliki dio ljekovitog bilja bere kao samoniklo (divlje) i ima ga u velikim količinama, a samo neznatan dio se dobija uzgojem. Bilje se bere i sakuplja kada sadrži najviše ljekovitih sastojaka. Treba se pridržavati sljedećeg:

– u toku jednog dana sakupljati samo jednu vrstu bilja;
– u istu korpu, vreću ili kesu ne stavljati više vrsta;
– ne miješati otrovno i neotrovno bilje;
– brati po suhom i lijepom vremenu kada nema rose, a nikako neposredno poslije ili za vrijeme kiše;
– ne brati bilje koje raste pored puteva, željezničkih pruga, smetljišta, u blizini fabrika kao i   bilje koje raste na zemlji gojenoj vještačkim dubrivom i tamo gdje postoje opas­nost da bilje  bude zagađeno mokraćom;
– nikada ne treba obrati ili iskopati svo bilje na jednom mjestu;
– prilikom branja bilje ne treba čupati ili lomiti.

Klimatske prilike imaju velikog uticaja na kvalitet bilja jer je njegov razvoj u toplijim područjima brži a atmosferske prilike ili neprilike kao što su kiša, grad, suša, temperatura zraka, jačina sunčeve svjetlosti, utiču na stvaranje ljekovitih materija u biljkama. Hladni dani usporavaju rast i razvoj biljke pa tako i stvaranje ljekovitih sastojaka. Berači bilja moraju znati u koje doba dana je najpogodnije brati bilje jer kod nekih je najveći sadržaj vrijednih tvari ujutru a kod nekih popodne.

KORIJENJE I PODANCI

Rastu pod zemljom pa se i ne beru u vrijeme kada se nadzemni dijelovi hrane iz njih i razvijaju. Beru se u vrijeme kada je biljka završila svoj razvoj a to je u jesen ili u rano proljeće prije početka razvoja biljke. Kopaju se po suhom vre­menu. Sakuplja se samo krupno i potpuno razvijeno korjenje jer slabo razvijeno ima malo korisnih materija. Od dvo­godišnjeg bilja sabire se korjenje u jesen prve godine ili u proljeće druge godine. Od višegodišnjeg bilja sabire se kor­jenje u jesen ili rano proljeće između druge i treće godine. Kada se korijen ili podanak izvadi iz zemlje očisti se, dobro opere i izreže na sitne komadiće te ostavlja na sušenje.

ZELEN I HERBA

Bere se u vrijeme početne cvatne biljke, ali samo ne odrvenjeni dijelovi koje se režu nožem ili makazama, a odrvenjele djelove treba izbjegavati jer u njima nema vrijednih materija. Ne čupati biljku iz zemlje. Za upotrebu su vrijedne samo zdrave, normalne grančice zelene boje a ne beru se biljke koje su ocvale ili se osjemenile. Ubrana zelen se odmah stavlja na sušenje.

LISTOVI I VRHOVI GRANČICA

Listovi se beru kada biljka počne cvjetati, odnosno za vri­jeme cvjetanja, jer su tada listovi potpuno razvijeni i imaju na­jviše djelotvornih materija. U pravilu treba brati samo potpuno razvijene i zdrave listove. Kod aromatičnog bilja beru se listovi prilikom  otvaranja  prvih   cvjetova.   Odrezati   treba  čitave grančice i sa njih skidati zdrave listove.

I ovaj dio biljke se bere po suhom i sunčanom vremenu. Ima velikih izuzetaka kod branja listova kao npr. list matičnjaka koji se bere prije cvjetanja jer je tada najmirisniji i najkrupniji.

Za vrhove grančica važi isto što i za zelen. Brati ih neba kada na njima ima uz otvorene još i neotvorenih cvjetova (pu­poljaka).

CVIJET, PUPOLJCI I PLOD

Cvijet je najosjetljiviji dio biljke i treba biti jako pažljiv kod njihovog ubiranja. Bere se za vrijeme cvjetanja i to kada je potpuno otvoren, osim ako kao neotvoren ima najviše ljekovi­tih sastojaka. Bere se prstima sa stabljike a otpadnute cvjetove ne treba kupiti osim ako nisu pali prilikom ubiranja. Ne smiju se gnječiti i trpati u vreće.

Pupoljci se beru u proljeće dok su još neotvoreni. Plodovi se beru kada su potpuno dozreli. Ako se upotrebljavaju odmah za spravljanje sokova, džemova i sirupa treba ih dobro oprati i ne ostavljati na sušenje. Ako želimo sušiti plodove onda ih beremo neposredno prije zrelosti.

KORA, GOMOLJ, SJEME

Kora se skida u rano proljeće za vrijeme početka razvoja, a guli se sa drvenog djela grane. Skida se sa ogranaka koji su stari dvije do tri godine. Može se skidati i kora koja nije ispucana, ali je treba izbjegavati jer je manje vrijedna. Rijetko kada se kora skida u jesen poslije opadanja lišća.

Za gomolje vrijedi isto pravilo kao za korjenje i podanike. Kopaju se u jesen, dobro očiste i operu od zemlje te stavljaju na sušenje.

Sjeme se dobije iz plodova koji se uberu neposredno prije zrelosti.

SUŠENJE

Sušenje je u stvari odstranjivanje vode iz ubranog bilja, njenim isparavanjem u zrak, čime se nakon izvjesnog vremena dobija suha droga. Nakon sušenja u svakoj biljci ostaje manja količina vode koje se naziva vlagom droge. Što je ubrano bilje nježnije i tanje prije će se i osušiti za razliku od onih debljih i sočnijih. Sušenje može biti prirodno i vještačko. Kod prirod­nog sušenja koristi se prirodna toplota a vještačko se obavlja uz pomoć infracrvenih zraka i drugih izvora toplote. Prostor za sušenje treba da je topao i zračan, veoma čist, a provjetravanje mora biti što bolje. Dakle, prije nego se odlučimo za branje bilja moramo osigurati adekvatan prostor za njegovo sušenje. U tu svrhu nam može poslužiti tavan ili neka druga površina koja je otvorena, prozračna i koja prima toplom od sunca. Prije početka sušenja prostorija se dobro očisti a na pod stave čisti papiri na koje se ostavlja bilje u veoma tankom sloju. Za veće količine moraju se izgraditi police koje se postavljaju jedna iznad druge u malo kosom položaju. Važno je ostaviti dovoljno prostora između polica da se bilje može neometano stavljati i skidati. Brzina sušenja zavisi o vrsti i građi bilja, o vlažnosti i temperaturi zraka, pravcu strujanja zraka i njegovoj jačini. Povisi li se temperatura i sušenje će se ubrzati. Do koje tem­perature se smije ići zavisi od bilja koje se suši. Sušenje je go­tovo kada su sušeni dijelovi krhki i lomljivi. Nijedna droga se ne smije isušiti previše niti u njoj smije ostati vlage jer će se tada prilikom stajanja upljesniviti. Osušeno bilje se čuva i sprema u suhoj i prozračnoj prostoriji i određenoj ambalaži. Postoji jedno pravilo koje se ne smije prekršiti a to je da se bilje ne smije izlagati direktnom djejstvu sunca.

1.  Listovi se suše u tankom sloju na temperaturi od 30-40 stepeni Celzijusa. Ne diraju se niti prevrću za vrijeme sušenja.

2.  Cvjetovi se suše u tankom sloju, veoma brzo na temperaturi od 30-35 stepeni Celzijusa na sjenovitom zračnom mjestu. Kao i listovi ne smiju se dirati za vrijeme sušenja niti prevr­tati. Pravilno osušeni ostavljaju se u dobro zatvorene drvene sanduke ili u limene kutije.

3. Zelen ili herba se suši u tankom sloju na temperaturi od 30-40 stepeni Celzijusa. Kod aromatičnih droga koje sadrže etarsko ulje mora se biti pažljiv i odmah nakon sušenja ih spremiti kako ne bi ostale lahko hlapljivog ulja. Zeleni se brže suše od listova a otpale listove za vrijeme sušenja ne treba bacati.

4. Plodovi koji će se sušiti razrezu se u što tanje slojeve i suše na temperaturi od 30-40 stepeni. Sočne plodove treba izrezati što tanje i ne smiju biti nabacani jedni na druge jer lahko može doći do fermentacije a time i uništavanja svega što je korisno u njima.

5.  Korjenje i podanci, ako su deblji razrezu se po dužini ili u tanke plohe. Nanižu se na kanap i objese. Sušiti se ne smiju prebrzo a temperatura se kreće između 30 i 50 stepeni.

6. Kora se suši odmah nakon skidanja na temperaturi od 35-45 stepeni i ne smije se svježe ubrana ostaviti na hrpi.

7. Za gomolje važi isto što i za korijen i podanak.

Gubici u težini i kod sušenja svježih droga

• Korjenje i podanci – od 3-5 kg svježe droge daju 1 kg suhe

• Kora – od 3-4 kg svježe daje 1 kg suhe droge

• Listovi – od 4-5 kg svježe dobije se 1 kg suhe droge

• Plodovi – od 4-6 kg svježe daju 1 kg suhe

• Zeleni – od 3-5kg svježe droge daju lkg suhe

• Cvjetovi – od 5-9 kg svježe daju lkg suhe

• Gubici su različiti a vrijednosti relativne.

ČUVANJE SUHIH DROGA

Suhe droge treba čuvati od uticaja dnevne svjetlosti jer lahko blijede i gube na kvaliteti. Previsoka toplota djeluje štetno i usljed njenog djejstva dolazi do raznih hemijskih promjena.

Hladnoća s jedne strane djeluje kao konzervans i spriječava razvoj mikroorganizama, ali u izvjesnim slučajevima može izazvati u drogama sa etarskim uljima razne promjene sastava. Vazduh, a pogotovo vlaga uništavaju osušenu drogu isto kao što čine insekti, plijesni i crvići.

Da se zaključiti da dobijene droge ne mogu stajati beskonačno i da se većina mora ob­navljati svake godine. Osušeno ljekovito bilje treba dobro i kvalitetno zapakovati i skloniti na suho mjesto koje se može provjetravati. Bilje se najbolje očuva u vrećama od višestruke debele hartije ili u drvenim sanducima sa dobrim zaptivanjem.

Ako se čuvaju manje količine u domaćinstvima dobra zaštita osušenom bilju se pruža u tamnim dobro zatvorenim staklenkama. Svaka vreća, sanduk ili kesica mora imati tačnu oznaku sadržaja sa svim podacima o nazivu droge, vremenu i mjestu branja. Ovo važi i za domaćinstva i za one koji saku­pljaju veće količine bilja.

Od loše osušenog ljekovitog bilja ne može se napraviti dobar lijek, a od lijeka se traži da bude kvalitetan i efikasan.

BILJNI KALENDAR

Ljudi su vijekovima sticali iskustva o ljekovitosti i hran-jivosti raznog bilja sa kojim su se svakodnevno susretali. U novije vrijeme hemijskim ispitivanjima utvrdjeno je u kojoj je fazi razvoja isvjesna biljka najbogatija ljekovitim sastojcima. Otkriveno je da ti sastojci nisu uvijek podjednako raspoređeni u svim organima biljke. Po pravilu, u vrijeme cvatnje najviše korisnih sastojaka se nalazi u cvjetovima i listovima a na kraju prirodnog ciklusa i promjene godišnjih doba u podzemnim or­ganima, plodovima i kori.

Od vremena berbe umnogome zavisi ljekovitost biljke. Prema ovome su sastavljeni biljarski kalendari za branje bilja. Shvatićete da ni jedan biljarski kalendar nije u potpunosti tačan jer zavisi o klimi, reljefu i raznovrsnosti biljnog svijeta. Vri­jeme cvjetanja zavisi, kako narod kaže, od godine. Zbog toga je ovaj kalendar samo gruba orijentacija za branje bilja.

 JANUAR:         Imela

FEBRUAR:       Imela, pirevina, plodovi breze, borovi pupoljci.

MART:             Hrastova i druge kore, jagorčevina, kopriva, krušina, ljubičica,maslačak, pirevina, podbjel, repuh, pupoljci topole, pupoljci breze i drugog drveća, vodopija i dr.

APRIL:             Božur, dobričica, glog, gorka djetelina, jagorčevina, kamilica, kopriva, lazarkinja, ljubičica, dan i noć, maslačak, oman, plućnjak, podbjel (cvijet i list), rosopas, rusomača, srčenjak i dr.

MAJ:                Božurov i bagremov cvijet, bokvica, breza, divlji kesten, dobričica, glog, islandski lišaj, gorka djetelina, jagoda, kamilica, kopriva, kesten pitomi, kopriva mrtva, kupina, lazarkinja, lipa, maslačak, majčina dušica, matičnjak, medvjeđe grožđe, plućnjak, podbjel, preslica, rosopas, vrkuta, zova, kadulja itd.

JUNI:               Bijeli sljez, bokvica, borovnica, breza, dan i noć, divizma, dobričica, glog, gorka djetelina, islandski lišaj, kunica, kesten pitomi, jagoda, jagorčevina, kantarion, kičica, kopriva mrtva, kruška, kupina, malina, matičnjak, majčina dušica, majska ruža, neven, pelin, orah, plućnjak, rusomača, ruta, preslica, različak, sljez crni, kilavica, suručica, kamilica, vrkuta,vranilova trava, zova itd.

JULI:                Bokvica, borovnica, breza, brđanka, crvotočina, divizma, divlja ruža, dupčac, kunica, islandski lišaj, jagoda, kadulja, kantarion, kim, kokotac, kopriva, kopriva mrtva bijela, kupina, lavanda, lipa, matičnjak, mažuran, nana, orah, pelin, podbjel, preslica, sljez bijeli i crni, kilavica, timjan, kamilica, trandovilje, troskot, vrkuta, vranilovka, vratić, zova itd.

SEPTEMBAR:   Crvotočina, divizma, divlja ruža ( šipurak) drenjina, hmelj, hrastova kora, islandski lišaj, kokotac, krušina, lincura, nana, neven, oman, orah, grah, pelin, peršun, pirevina, sljez bijeli, kilavica, valerijana, zečji trn, slatki korijen, žutika i td.

OKTOBAR:       Angelika, brđanka, dinja, glog, iđirot, kopriva, lincura, maslačak, grah, peršun, sljez bijeli, trava od srdobolje, srčenjak, zečji trn, slatki korijen, valerijana, zova, i td.

NOVEMBAR:    Gloginje, iđirot, maslačak, trava od srdobolje, valerijana.

DECEMBAR:     Imela

LJEKOVITI SASTOJCI BILJNIH DROGA

U najvećem dijelu biljka je, u svježem stanju, sagrađena od vode koja se u njoj nalazi u visokom procentu a iza toga do­laze ostale vrijedne materije. Od vode, na oko beskorisne, se ne može pobjeći jer je i ona hemijsko tijelo sastavljeno od dva elementa: kisika i vodika. Biljka iz zemlje crpi ogromnu količinu vode ali od nje za vlastitu izgradnju koristi veoma malo jer najveći dio izbacuje u atmosferu u obliku vodene pare. Pored vode u biljci se nalaze razne organske materije i minerali, od organskih materija nalazimo alkaloide, glikozide, saponine, masna ulja i masne tvari, etarska ulja, škrob, smole, bjelančevine, šećer, pektine, tanine, sluzi, biljne boje itd.

Minerali su većim dijelom zastupljeni u listovima biljaka dok ih je u stabljici manje. Mnogima su napisani nazivi strani i nepoznati pa time i malo zanimljivi, međutim od hemijskog sastava zavisi ljekovitost bilja. Do sada je analizirano na hiljade biljnih vrsta i otkriveno dosta ljekovitih sastojaka raznih hemijskih grupa ali još uvijek većina biljnog svijeta je ostala nepoznata.

ALKALOIDI

Ističu se jakim često otrovnim dejstvom na ljudski organi­zam. To su supstance slabo baznog karatera, vezane u bilju za razne organske kiseline, tanine i si. Većina ih je gorkog okusa. Na sreću nisu svi alkaloidi otrovni. Ova jedinjenja se lahko rastvaraju u alkoholu a u vodi teško.

Djeluju na jednu ih više funkcija organizma. Do sada je poznato više od 500 alkaloida ali se svi ne upotrebljavaju u terapiji. Svaki alkaloid ima svojstveno farmako dinamsko dejstvo, specifične fiziološke osobine o kojima se mora voditi računa. Nalaze se u raznim biljnim organima, korjenju, kori, listovima ili cvjetovima. Nabrojaćemo neke od ovih moćnih supstanci: kinin, morfin, kofein, nikotin, kolhicin, rezerpin, atropin, ergotamin, kokain, skopolamin, papaverin itd.

ATROPIN (skopolamin) ima djejstvo koje se očituje u smanjenju lučenja znojnih i pljuvačnih žlijezda, proširuje zjenice, ubrzava rad srca, proširuje bronhije i ublažava grčeve crijeva.

NIKOTIN najprije nadražuje a poslije parališe ganglije vegetativnog sistema.

KOLHICIN djeluje na metabolizam mokraćne kiseline zbog čega se daje kod akutnog napada gihta.

ERGOMETRIN, ERGOTAMIN su alklaoidi ražene glavice pa djeluju na matericu pojačavajući njeno grčenje što se koristiti za vrijeme porođaja.

KOFEIN pojačava rad srca i djeluje kao hemo terapeutik na plazmodije malarije. Dobrim se pokazao kada dođe do na­glog popuštanja u radu srca.

LOBELIN nadražuje, pojačava i poboljšava disanje.

KOKAIN parališe senzibilne nerve zbog čega određeni dio tijela može postati neosjetljiv na bol.

GLIKOZIDI

U biljnom svijetu su veoma rašireni a nalaze se u čitavoj biljci ili u njenim pojedinim organima. Glikozidi su složena or­ganska jedinjenja koja se lahko razlazu pod dejstvom kiselina ili nekih enzima a svoje ime su dobili po tome što su građeni iz dvije tvari od kojih je jedna redovno šećer. Za medicinu su na­jvažnije glikozidne droge koje djeluju na srce. Gorkog su okusa, mnogi od njih su otrovni. Riječ glikozid potiče od grčke riječi glikos što znači sladak.

Cianogenetski glikozidi su veoma interesantni a sadrži ih gorki badem i sjemenje nekog našeg voća (višnja, breskva i kajsija). Upotrebljavaju se za izradu gorke vode. U suštini sadrži cijanovodonik ili prosto cijan koji je poznati otrov.

Arbutin spada u glikozide tj. glukozide i normalan je sas­tojak lista medvjeđeg grožđa a ima specifično dejstvo kod bolesti organa za mokrenje. Rekli smo glukozid jer se glikozidi dijele na glukozide, fruktozide, galaktozide, itd. Poznati salicin je ustvari glukozid a ima ga u velikoj količini u kori vrbe, u biljci koja se naziva suručica itd. Antibiotik streptomicin koji je pronađen 1944. godine je pripadnik grupe glukozida.

SAPONINI

U biljnom svijetu su veoma raširene materije a ubrajaju se u glikozide. Kada su otopljeni u vodi koja se mućka pjene poput sapuna. Ima ih u pojedinim biljnim organima u velikoj količini. Povećavaju lučenje tečnosti u raznim organima i tkivima pa time olakšavaju upijanje nekih aktivnih supstanci. Upotrebljavaju se za izradu preparata protiv kašlja i za izbaci­vanje nakupljene sluzi. Koriste se i u industriji pogotovo za izradu pjene u gasnim protivpožarnim aparatima. Nekada su se biljke koje sadrže dosta saponina upotrebljavale za pranje veša a danas su neophodne za spravljanje raznih šampona, losiona i drugih kozmetičkih preparata. Vrsta saponina koju sadrže breza, preslica ili zečiji trn pojačavaju izbacivanje tekućine iz organizma i jačaju lučenje žuči. Za sve saponine je karakter­istična da izazivaju hemolizu a duža upotreba ovakvih prepa­rata nije preporučljiva jer draže kožu, sluznicu oka, nosa i uha.

ETARSKA ULJA

Etarska ulja su tekućine jakog mirisa, karakteristične arome a dobijaju se destilacijom s vodenom parom. Lahko mjenjaju sastav (kvare se) na zraku, svijetlu i toploti. Mnoga od njih zbog sadržaja fenolnih spojeva i estra su antiseptična kao npr. ulje od timijana, komorača, karanfilića, bijelog luka a druga djeluju sedativno ili diuretično. Veoma su složenog hemijskog sastava. Upotreba im je raznovrsna a koriste ih u kozmetici, farmaciji, industriji hrane itd. Sušenjem bilja koje je bogato eterskim uljem opada antiseptična moć biljke. Koliko je dosada poznato najveću antiseptičnu moć imaju spojevi koji se nazivaju fenoli (eugenol, cineol, borneol, anetol itd.) aldehidi, ketoni i estri pa je stoga opravdana upotreba ovih droga u narodnoj medicini. Mnoga etarska ulja draže kožu a pogotovo sluzokožu izazivajući priliv krvi. U terapijskoj dozi izazivaju u ustima lučenje pljuvačke a reflektorno i jaču sekreciju želučanog soka te na taj način pojačavaju apetit i bolje varenje hrane.

TANINI

Glavna im je osobina da se vežu na biljne i životinjske bjelančevine koje postaju ne topljive u vodi. Ova se osobina koristi za preradu kože i njeno štavljenje. Upotrebljen je kao lijek, zaustavljaju proljev, sužavaju krvne žile, pomažu kod opekotina a koriste se i kao protuotrov (antidoti). Okus čaja od bilja koje sadrže tanine je opor i stežući. Slijedeća bitna svo­jstva su da djeluju slabo anastetično i redukciono pa stoga su antioksidansi. Svježe droge koje sadrže tanine na zraku se mjenjaju tj. potamne, te ih stoga treba sušiti na umjereno povišenoj temperaturi.

PEKTINI

Nalaze se u membranama stanica, korjenju, kori i mesna­tim plodovima raznog bilja. Slični su sluzima a često se upotrebljavaju kod izrade voćnih marmelada i želea. U prirodi srećemo tri pektinske tvari: protupektin, pektin i pektinsku kiselinu. U suštini su pektini polisaharidi (sa velikom moleku­lom) i derivati su galakturonske kiseline. U sastavu su mnogih ljekovitih sredstava i mogu biti dobri hemostatici. Po visokom sadržaju pektina poznata je, i u narodu mnogo upotrebljavana, biljka pod nazivom lincura.

SLUZI

Igraju važnu ulogu u liječenju mnogih bolesti. Lahko klize i prijanjaju za površine raznih tijela na koje dospiju. Kada se stave u usta priljepe se za sluzokožu usta i ždrijela i tako ublažavaju upale i nadražaj na kašalj. Upotrebljavaju se za ob­loge i ublažavanje proljeva. Najviše upotrebljavana sluz je agar-agar koja se koristi za pripremu krutih mikro bioloških podloga i kao vezivo za razne farmaceutske i dietetske prepa­rate. Dobija se iz crvenih morskih algi.

ŠKROB

Škroba ima u svim biljkama a nastaje samo u zelenim or­ganima biljke. Značajan je prehrambeni sastojak koji lahko prelazi u šećer pod uticajem fermenata i slabijih kiselina. Čine ga sitna bijela zrnca nevidljiva prostim okom okrugla ili jajolika. Oblik ovih zrna je karakterističan za svaku biljku tako da se po tome može odrediti porijeklo škroba.

ŠEĆERI

Bliski su srodnici škroba i celuloze a ima ih u svježim plo­dovima i drogama. Šećer koji upotrebljavamo nalazi se u slat­koj repi i šećernoj trski, a groždani i voćni šećer nalazi se u raznom zrelom voću, zrelim plodovima i medu. Osim spomenutih ima i drugih vrsta šećera koji su ime dobili po biljci u kojoj su pronađeni.

FITONCIDI

Fitoncidi su antibiotici biljnog porijekla. Ime su dobili 1928. godine i o njima se jako malo zna, ali se da utvrditi da između klasičnih antibiotika i fitoncida nema velike razlike. Tvrdnja se da potkrijepiti hemijskom građom i mehanizmom biološke aktivnosti koji im je veoma srodan. Problem je u tome što biljni antibiotici dati u vidu injekcije bivaju u or­ganizmu razgradeni enzimima pa tako i neupotrebljivi, ili su toliko otrovni da uništavaju sve pred sobom. Nadati se da će ovako stanje biti ubrzo prevaziđeno jer su slični problemi pos­tojali i sa klasičnim antibioticima. Mnogo je bilja sa antibiotičnim djejstvom a neke od njih su: hrast, breza, božur, bijeli luk, dragoljub, orah, bosiljak, ćubar, bokvica, neven itd. U svi­jetu postoji veliko interesovanje za biljku pod nazivom STEPHANIA CEPHARANTHA koja se upotrebljava protiv gube i tuberkoloze sa dosta uspjeha. Bilje sa sumpornim spo­jevima je efikasno u borbi protiv mnogih, po čovječije zdravlje, štetočina.

Bijeli luk je najviše proučavan, a dokazana je njegova velika moć u borbi sa bakterijama bilo sa onim koje nazivaju gram-negativne ili one gram-pozitivne. Ovaj smrdljivi ljepotan ih uništava svojim alicinom čak u razblaženju 1:85.000. Smrdljivko ima još moćnih sastojaka kao što su garlicin, alizatin i sativin koji kada su zajedno sa alicinom predstavljaju moćnu snagu protiv bakterija. Ne manje upotrebljiv je i hren koji sa svojim alilizotiocianidom predstavlja grupu biljaka u koju spadaju rotkva, slaćica, gorušica itd. Dragoljub je bogat tromalitom i upotrebljava se za liječenje organa za disanje i mokrenje a gram-pozitivna i gram-negativna štetna bakterijska tijela nestaju pred njim čak u razblaženju 1:100.000. Na budućnosti je da pronađe način očuvanja antibiotske moći bilja prilikom izrade preparata za unutarnju upotrebu.

DA NAM BUDE JASNIJE

Bilje u sebi sadrži još mnogo toga. Za nas su još intere­santni minerali, vitamini i razne kiseline. Samo neki od miner­ala koji su sadržani u bilju su:

• kalij i kalcij
• natrij i željezo
• aluminjij i magnezij fosfor itd.

Od kiselina najzastupljenije su:

• jantarna i limunska
• jabučna i vinska
• valerijanslca i izovalerijanska
• mravlja i mistrinska
• palmitinska i salicilna
• helidonska i helidoninska
• asparaginska i maslačna itd.

ARBUTIN

Djeluje kao blagi antiseptik kod bolesti mokraćnih organa i ima diuretična svojstva. Sadrže ga:

• medvjede grožđe
• borovnica
• kruška
• ružmarin.

HOLIN

Holin utiče na smanjenje lipida tj. lipidnih rezervi u or­ganizmu, pogotovo u jetri. Acetil holin je lipotropan sa inozitolom a isto tako je hemijski medijator parasimpatskog nervnog sistema. Nekada se koristio protiv plućne tuberkoloze. Sadrže ga:

• betonika
• dobričica
• dupčac
• gavez
• bijeli glog
• hmelj
• imela
• kantar ion
• kopriva
• maslačak, mečija šapa, šparoga

ANTOCIJAN

Tvrdi se da djeluje kao antikancerozum. Cijan iz jedinjenja dovodi do blokade enzima i potpune anoksije ćelije (umi­ranja ćelije zbog totalnog prekida u dolasku kiseonika u njih). Sadrže ga:

• borovnica
• abdovina
• cvekla
• različak
• zova
• crni trn
• trešnja
• kantarion.

KUMARIN

To je antivitamin vitaminu K, antikoagulant. Suprostavlja se promjenama u organizmu koji izaziva jetra. U većim ponovljenim dozama izaziva krvarenje. U ovu grupu spadaju dikumarol, kumarin acetat, etil dikumarol itd.

Sadrže ga:

• surućica
• lavanda
• kokotac
• lazarkinja
• ruta
• mečija šapa
• bedrenika
• angelika.

SALICILNI SPOJEVI

O njima se jako puno raspravlja tako da su poznate nji­hove dobre i loše osobine. U fitoterapiji se upotrebljavaju kod reumatizma, gihta, za znojenje, kod bubrežnih bolesti, bolesti mokraćnog mjehura itd. Sadrže ga:

• surućica
• vrba
• breza
• jagoda
• neven
• kukuruzna svila itd

KREMIČKA KISELINA

To je spoj sa silikatima a pomaže kod bolesti organa za mokrenje i kod bolesti pluća. Ima osobinu da pojačava diurezu. Sadrže je:

• preslica
• troskot
• kopriva
• bokvica
• plućnjak
• pirevina
• petrovac dobričica, itd.

KALIJEVE SOLI

Same ili sa drugim sastojcima pomažu jačem izlučivanju tekućine. Koriste se kod bolesti organa za mokrenje i kod bolesti krvnih žila. Sadrže ih:

• ariš
• jagorčevina
• maslačak
• preslica
• hmelj
• borac
• dragušac
• kunica, itd.

Pobrojani su samo neki od sastojaka bilja, njihove osobine kao i bilje koje ih sadrži.

BILJE KOJE SADRŽI ALKALOIDE

• list beladone (hiosciamin, atropin)
• list bunilce (hiosciamin, atropin)
• kužnjak (hiosciamin, atropin)
• kora žutike (berberin, oksiakantin)
• mrazovac (kolhicin)
• imela (viscotoksin)
• zimzelen (vincristin, vinblastin)
• raževa glavica (ergotamin, ergometrin).

BILJKE KOJE SADRŽE GLIKOZIDE

• cvijet lipe (cijanovodonični sambunigrin)
• đurđica (konvalotoksin, konvaloarin)
• digitalis (digitoksin, g i toksin)
• kićica (eritraurin)
• glog (amigdalin)
• krkavina (frangulin, glukofrangulinj
• lan (cijanovodonični linamarin).

BILJE SA ETERSKIM ULJEM

• cvijet kamilice
• cvijet lavande
• cvijet brdanke
• list nane
• list ružmarina
• list kadulje
• zelen timijana i majčine dušice
• plod komorača.

 BILJE SA SAPONINIMA

• jagorčevina
• divizma
• kilavica
• zečiji trn
• sapunika
• digitalis
• maćuhica

BILJE SA TANINIMA

• šumska jagoda
• borovnica kora
• hrasta
• list ruja
• list maline
• zelen kantariona.

Da na kraju ovog na prvi pogled teškog i nezanimljivog a u stvari bitnog i nezamjenjivog poglavlja kažemo da smo samo malo dodirnuli srž onoga što bilje u sebi nosi. Sastojci bilja su skup kakav samo priroda može podariti koristan i neophodan.

AESCULIN

Sadrži ga:

• glog
• divlji kesten
• jasen

Pokazuje anti-kancer aktivnosti, kao što je i inhibitor Bacillus Suptilus.

CAFEIČNA KISELINA (DIHYDROXYCIANAMIC ACID)

• zelena kata
• korijen maslačka
• list kunice

Anti-bakterik, anti-oxidans, anti-inflamatik, anti-alergetik i anti-hepatotoxik.

KATEHIN (Cyanidanol)

Biloški visoko aktivna tvar. Odličan prirodni hemostatik. Neutrališe slobodne radikale. Izvrsno dejstvo pokazuje kod nekih bolesti jetre, posebno akutnog hepatitisa. dugotrajan tretman ima mana tako da se mora voditi računa o terapiji.

KAEMFEROL (4’-tetrahydroxyflavon)

• list, cvijet divljeg kestena
• list obične djeteline

Anti-inflamatik, anti-bakterik sa mutagenom aktivnošću.

QUERCITIN (4’-penthahydroxyflavon)

Imaju ga u biljkama koje pripadaju porodicama:

• Compositae
• Rhamnaceae
• Solanaceae

Anti-gonadotropik, anti-viral, anti-bakterik.

RUTIN (Rutosid)

 Prvi put izolovan iz Rute Graveolens. Anti-viral, anti-bakterik sa dobrim dejstvom na kapilare.

BOLESTI KOJE SE MOGU LIJEČITI LJEKOVITIM BILJEM

Netačna je tvrdnja da se ljekovitim biljem i drugim prirodnim sredstvima mogu liječiti sve bolesti. Daleko smo od toga. Govoriti da su biljne droge jedini, pravi, spasonosni lijekovi, neozbiljno je i neprihvatljivo, ali je tačno da ljekovito bilje može biti odličan lijek, lijek koji postupno jača organizam, ne remeti njegove biološke funkcije i nema štetnih popratnih pojava ili su one minimalne.

Naravno, ovdje ne ulazi otrovno bilje i prizvodi od takvog bilja. Pravilno upotrijebljeno ljekovito bilje mnogo puta spriječi ili izliječi neku bolest, koja se čini neizlječivom, no od toga ne treba praviti čudo. Mnogi misle da bilje ne vrijedi puno, skeptični su u pogledu prirode kao pravog lijeka. To je isti odnos kao onaj sa djetetom koje je zaboravilo ko ga je donio na svijet i ko ga je podigao na noge. Da li su razumni postupci nas ljudi u odnosu na zdravlje? Kako možemo tvrditi da je Bajerov aspirin jači i bolji od kombinacije vrba-suručica kada je taj aspirin od njih i nastao? Ko je stariji, “koka ili jaje”? Na sreću, ljudi iz razvijenih zemalja prevazilaze ovakva pitanja, streme napretku i boljitku.

Sta se za to vrijeme dešava na području gdje živimo u zemlji u kojoj je priroda podarila bogatstvo u raznovrsnom ljekovitom bilju -Bosni i Hercegovini? Za mnoge neinteresantna tema, no tema koja kada se zaobilazi utiče negativno na kvalitet zdravlja naroda u cjelini.

Zahvaljujući vlasititom nemaru i nezainte-resovanosti, nivo razvijenosti herbalne medicine je ravan nivou iz 18. vijeka.

Caruju neznalice, nadriljekari, lažni čudotvorci, amaterski spravljani preparati lošeg higijenskog i ljekovitog kvaliteta, babski lijekovi pomiješani sa tzv. duhovnim lijekovima, poput onog lijeka i recepta za liječenje bradavica koji nalaže: “iziđite vani kada je pun mjesec i o neki kamen trljajte bradavicu moleći mjesec da ona nestane”. Komentar nije potreban.

Zdravlje je uslov života i jedino istinsko bogatstvo svakog čovjeka i bez njega smo osuđeni na propast ili život koji je uveliko ograničen.

Liječenjem se bave ljudi koji apsolutno ništa ne znaju o anatomiji ljudskog organizma, o načinu funkcionisanja organa, o bolestima koje liječe. Nemaju nikakvu potrebnu školu koja bi ini dala osnovu za ono čime se bave. Pričaju o tradiciji, o tome kako se njihova porodica bavila time, a oni to naslijedili, pričaju o tome kako su bili teško oboljeli, pa su uspijeli sebe izliječiti. Sve su to otrcani klišei zaostale propagande koja teško gdje prolazi, osim u našoj zemlji. Zakonodavci nijemo posmatraju dešavanja bez želje da uvedu reda u haos stvoren silnim lažima, trkom za novcem i bogaćenjem. Bolesnici slomljeni bolešću, uporno nasjedaju lažnim obećanjima, lažima o moćima lijekova, da bi na kraju ostali razočarani i dobro ispražnjenih novčanika.

Šta misliti i šta reći o reklamnim naslovima poput ovih da lijek “ubija virus raka”, liječi 100% psorijazu i sve kožne bolesti, liječi multiplu-sklerozu itd.? Zamislite, ubija virus raka! Zar je uopšte potrebno komentarisati ovakvu glupost ?!?

O nivou zdravstvenog odgoja i zdravstvene edukacije govori dovoljno podatak da je naziv “Homeopatija” za 80% populacije u našoj zemlji, apsolutno nepoznata riječ.

Vlasti bi morale jasno reći ko, na koji način i pod kojim uslovima može da se bavi liječenjem. Sankcije za neposluh i šarlatanstvo bi trebale biti rigorozne.

Najteže je slušati i čitati kako neki uspješno liječe rak i ostale neizlječive bolesti. Moral i etika su strana koju ne posjeduju.

Vlada pogrešno uvjerenje da je dobro samo ono što je skupo i obično se smatraju vrijednim kojekakve ljekarije.

No, vratimo se osnovnom zadatku.

Sve teže je postaviti oštru granicu između naučne i nenaučne medicine, jer preko 70% lijekova savremene farmacije spravlja se iz bilja i drugih prirodnih sirovina.

Čest uzrok za nepovjerenje prema ljekovitom bilju je nestručna izrada, loš kvalitet bilja, neznanje i isuviše mala količina droge koja se upotrebljava za lijek.

Redovna je pojava da se i na 1/2 litra vode stavi nekoliko cvjetova ili listova potrebne droge, umjesto 2-3 kašike isitnjene biljke u slučaju da se spravlja čajni napitak.

Mora se voditi računa o tome koji dio biljke se uzima i na koji način ga je najbolje iskoristiti. U bilju postoje materije koje jedna drugu pomažu (sinergisti) i one koje djeluju suprotno (antagonisti). Sta smo uradili ako u mješavinu stavimo koru krkavine i koru hrasta? Krušina (krkavina) otvara, a hrastova kora zatvara i steže.

Pri Iječenju nije važno samo fizičko, već i psihičko stanje. Bolesnik treba tražiti liječenje, ali i sam mora voditi računa o svom zdravlju na adekvatan način. Neke bolesti dolaze veoma, veoma polako i prije nego pokažu svoje pravo lice varaju nas različitim znacima. Nedoslijednost, slaba volja, očaj, želja za uživanjem i nemanje snage da sam sebe kontroliše ubijaju bolesnika više od same bolesti.

Nije svejedno kako se pokušava pobijediti bolest. U životu čovjeka nije sve tijelo, niti je sve psiha, a svako razgolićenje psihe je i fizičko razgolićenje i obratno. Neizjednačenost nosi strah od bolesti i nedosljednost.

Pri liječenju se u obzir moraju uzeti dob, spol, zanimanje, navike, uslovi u kojima se živi, dužina trajanja bolesti i njena težina, kao i opšte stanje bolesnika.

I tako dok se svuda u svijetu otvaraju Insituti za herbalnu medicinu i homeopatiju, dok se otvaraju škole i ovi vidovi liječenja uvode u socijalni i zdravstveni sistem, kod nas ne postoji niti jedna škola, niti bilo šta što bi dalo osnovno znanje o prirodnom liječenju. Nadati se boljem, jer bez nade nema smisla ni u čemu.

KONSTITUCIONALNI HERBALIZAM

Zdravlje i bolest, dvije suprostavljene strane, snaga odbrane, uzrok slabosti. Pitanja koja okupiraju ljude već hiljadama godina. I pored svog napretka malo se zna o detaljima nastanka bolesti i koliko će vremena proći za potpuno razumijevanje procesa.

Istorija herbalizma seže u čovjekove početke i od tada se počela praviti tzv. konstitucionalna ideja herbalizma. Postavka leži na shvatanju osnovnih faktora važnih za zdravlje ili nastanak bolesti.

1. Prirodne predispozicije
2. Mogućnost i spremnost na adaptaciju u relaciji sa mnogim faktorima kojima smo izloženi tokom života.

Tradicionalna Kineska medicina ima pet postavki bitnih za definisanje bolesti-uzrok bolesti, četiri klimatska faktora i pet emotivnih.

Četiri klimatska su:

1. Vruće
2. Hladno
3. Vlažno
4. Suho

Pet emocionalnih su:

1. Ljutnja-jetra
2. Strah-bubrezi
3. Uživanje/manija-srce
4. Tuga-pluća
5. Briga, zamišljenost-digestivni trakt

Klimatski faktor je važan i za shvatanje koje bilje i koja hrana može biti od pomoći u liječenju nastale bolesti.

Za “vruće” poremećaje kao što su temperatura, važno je upotrijebiti tzv. hladno bilje ili obratno, za stanja kao što je hladno, upotrebljava se vruće ili toplo bilje. Pisati kada ide hladno na hladno, tj. toplo na toplo, dalo bi previše informacija koje bi bile zbunjujuće.

NIVO VITALNE ENERGIJE

Nivo vitalne energije podrazumijeva funkcionalno stanje organizma, organa i stanje psihe.

1. Deficijencija (nedostatak)
2. Stagnacija
3. Exces

Vodeći računa o svim kategorijama stanja i uzroka došlo je do saznanja koje bilje koristiti za pomoć.

1. TONICI I STIMULANSI

Pojačavaju bio-genetički potencijal, jačaju imunološki sistem, funkciju nerava i regulišu balans hormona, hrane specifične ćelije, uz pomoć svojih antocijanina i flavonoida. Uzimaju se duže vremena.

Zbog svog sveopšetg pozitivnog dejstva, nazivaju se i superiornim biljkama.

Zvanična medicina ovakvo bilje zove alterativima ili reboransima. Šteta.

Specifični tonici podešavaju biohemijske procese, usmjeravaju energiju u njene nove biohemijske kanale. Ne smiju se uzimati duže od 4 sedmice.

2. PROTEKTIVI I ČISTAČI

Bilje koje sadrži bio-flavonoide, pektine i minerale, tj. njihovi joni koji poboljšavaju nervnu transmisiju, regulišu tok vode u i van ćelije i regulišu kiselost su protektivi i čistači.

Kiseli biljni sastojci (citrici, moleici) su čistači, posebno jetre.

Astrigenti (tanini) su anti-virali.

Demulcenti (mukopolisaharidi) inhibišu pros-taglandin sintezu (anti-inflamatorici), nude prirodnu zaštitu, obnavljaju sluznice i čine ih otpornijim.

Aperitive (bitere), tj. gorke tvari upotrebljavaju mnogi, ali na njih jako reaguju. Biteri su mali tonici koji se uzimaju na 1/2 sata prije jela, a pojačavaju digestiju i lučenje žuči.

Energetsko bilje stimuliše organizam u toku stagnacije. Tačnije, to je bilje poput angelike, komorača, dumbira i sl.

3. TEMPERATURA BILJA

Herbalna medicina ili škola herbalne medicine nas uči o toplim i hladnim travama ili toplim i vlažnim ili suhim i hladnim.

Još prije 2500 godina počelo se govoriti o temperaturi bilja. O tome,je govorio, još u doba Rima, poznati Galen.

U savremenoj Herbalnoj medicini temperatura bilja važan je faktor za odabir bilja za individualno liječenje koje je i najbolje liječenje.

Ne misli se ovim o stvarnoj temperaturi bilja, nego o njegovom dejstvu. Kako biste nazvali bilje koje pojačava cirkulaciju krvi, pojačava metabolizam? Naravno, toplim biljem.

Hladno bilje je bilje koje je anti-infamatorik i anti-bakterik, a sadrži alkaloide ili sesqiter-pene. (npr. Hvdrastis).

VRUĆE TRAVE

• đumbir
• angelika
• paprika i sl.

TOPLE TRAVE

• bor
• jela
• smreka i sl.

HLADNE TRAVE

• Hvdrastis
• Baptisia

POLU-HLADNE ILI OSVJEŽAVAJUĆE TRAVE

• Kunica
• Echinacea
• kamilica i si.

Nadam se da ovaj super kratki osvrt na školu herbalizma pokazuje da je to prava nauka koja traži ljubav, pažnju, koncentraciju i razumijevanje. Zaboravi li se ijedna karika iz ovog lanca, od pravilnog pristupa bolesniku nema govora, kao ni o izlječenju.

Treba da znate da su recepture u ovoj knjizi plod iskustva i da nisu prepisane iz drugih knjiga. Postoje autori knjiga o liječenju prirodnim sredstvima koji su samo teoretičari i prepisivači, a nikada se nisu upustili u borbu sa bolešću ili ako ih pustite u prirodu, raspoznaju tridesetak biljaka.

Poštujte upozorenja koje bilje uzimati, a koje ne, a desi li vam se da u mješavini koju želite spraviti nedostaje jedna biljka, zamijenite je po dejstvu njoj sličnom biljkom.

Ne čudite se velikom broju inostranog bilja. Vrijeme je da se na bilo koji način približimo razvijenim zemljama. Biljke poput ECHINACEE, HYDRASTISA, SABALA i HAMAMELISA, su izuzetno ljekovite i zašto da živimo u mraku. Upotrebljavajte ih sa punim povjerenjem i uživajte u njihovim blagodatima.

Ono što kunića liječi za 30 dana, Hamamelis. učini za 15 dana.

Otrovno bilje ne uzimajte na svoju ruku.

Vratite se prirodi-neće vas iznevjeriti.

Ako bilo koja receptura iz ove knjige pomogne samo jednom čovjeku da ojača svoj organizam, olakša muke ili izliječi neku bolest, moj zadatak je ispunjen.

Bilje pravilno upotrijebljeno mnogo puta spriječi ili izliječi neku bolest koja se čini neizlječivom, no od toga ne treba praviti čudo. Na ovaj način skreće se pažnja na jedan prastari i provjereni način liječenja. Ljekovito bilje se nalazi svuda oko nas. Zato mnogi misle da ništa ne vrijedi, a pogotovo ako ga oni sami naberu. Vlada pogrešno uvjerenje da je dobro samo ono što je skupo, a to je sasvim pogrešno.

Obično se smatraju vrijednim razne ljekarije iz najudaljenijih krajeva. Začuđuje broj onih koji tek kada dobro isprazne novčanike misle da su bolje liječeni. Da li je to razumno? Tražiti na drugom kraju zemlje ono što se može naći na dva tri koraka od svojih vrata je besmisleno. Teška artiljerija se upotrebljava tek onda kada je zaista potrebna. Akademska medicina treba iskoristiti sve što joj nudi priroda i ljudski razum, jer umijeće liječenja ne potiče tek iz 20. vijeka.

Pokušaj da se ljekobilje izbaci iz upotrebe ostali su bez uspjeha, a preko 80% lijekova savremene farmacije spravlja se iz bilja i drugih prirodnih sirovina. U mnogim slučajevima teško je postaviti oštru granicu između naučne i nenaučne medicine.